Rasipam osjećaje, razbacujem se siromaštvom
kao galantar uleknutim ramenom
Iz džepova mi, poderanih, ispadaju pjesme –
zakletve napisane u zanosu, njoj
Magla me zasljepljuje, vijugaju ulice
pod mojim koracima kosturi
Hiljade posljednjih stanica na putu –
sporo otkucava vrijeme, igra se život
Plave note prodiru kroz hermetične zidove
i hipnotiziraju me, spašavaju
Sjedam na klupu ispred doma crnog trubadura
i kisnem, dugo u noć...