uranjamo u zajedničko more
dodirujući se uspomenama
plivamo nekim dalekim erama
osmijesima rastjerujući bore
na dlanovima urezana slika
na kojoj se zagrljeni smiješimo
uvijek kad od sadašnjosti bježimo
progoni nas napuštena prilika
viktualija već odavno nema
stoji još samo spomenik mladosti
što raskošnim sjajem kratko je sjala
nije se moglo dugo od tantijema
Vanadis je bila ortak radosti
koliko je mogla nama je dala