Doista imaš obraza tako se ponašati!
Još te uvijek želim poljubiti...
Gledao sam te na slikama. Slikao sam te i ovjekovječio pogledom...
Sljedeće informacije iskrsnule su...
...uspomene na dane koji tek trebaju doći...
Rasipam osjećaje, razbacujem se siromaštvom...
Sve je bio samo san! zelene oči njene, topliji od ljeta...
probijene lubanje lepršaju na žici, mahniti krikovi...
Vidim se jednom davno, za trideset godina, sjedim kraj kamina...
Malo po malo – najprije ću zaboravom prekriti boju...
Otkako nisi pored mene, moj sat stao je...
Postojiš li? Ne vidim te, ne osjećam te...
Hoće li doista jednog dana doći...
Nikad si nismo obećali beskonačnost, mila...
na nešto me doista sjeća taj grad - u čeonom režnju...
Hoće li biti kako do sada bilo nije?
Sanjam lice bez obrisa; tijelo bez udova; oči bez...
Dugujem maštanjima par stihova o Njoj, razočarano me oblijeću...
Koliko prolaznika u meni živi! Koliko će ih tek naći...
Šetali smo ulicama, ruke su nam bile sretne, isprepleteni...
Kada budeš čitala ovu pjesmu, ja ću tek uspomena biti.
putem ste izgubili kovčege pune divljenja pune poleta i...
Danima me zapitkuješ - „Kada ćeš mi napisati...
Požutjele slike vucaraju se poderanim novčanicima...
uranjamo u zajedničko more dodirujući se uspomenama...
Iscrpljen sam maratonskim raspravama...
Sanjarije su nas vodile do najudaljenijeg kutka...
Kada ugledaš kćeri šal oko vrata,
Nikada je nisam poznavao! padala je kiša tih srpanjskih dana...
Čime te mogu privući, ljepoto, raskošnom neimaštinom s tavana?
Nemoj mi pričati o patnjama što tinjaju u daljini...
Kada se osmjehnem drugoj kao što sam se smiješio tebi...
Užareni obrazi pored slike raspeća. Pogledima se stapamo...
Hej, ljepoto... Uživaš li u sumornom nebu kao nekada...
Poljupcima zaustavljamo vrijeme, proključale se usnice...
Poveden riječima jednog mladića - razmišljam o tebi...
Nemamo niti jednu zajedničku fotografiju, crno-bijelu...
